Miami Beach, Florida, 8.24 h
[Dakota.

Pažljivo sam spremila i zadnji kofer te ga spustila u dnevni boravak, stavivši ga sa ostalom prtljagom. Kacie i Piper su već odavno bile ovdje jer je moj polazak u Grčku bio upravo danas. Julie nije uspjela odmah doći no čvrsto je obećala da će uspjeti prije mog polaska.

Pogledala sam se u zrcalo u svojoj spavaćoj sobi. U polutami, lice mi je izgledalo tako ispijeno i sivo, a oči umorne i izmučene od neobrisane šminke. Provukla sam prste kroz valovitu kosu, ne misleći na svoj zapostavljeni izgled i crvenilo koje mi je uokvirilo modre oči.

Vjerovala sam u sreću. Isto tako, vjerovala sam kako je moja sreća bila upravo ovdje. Sada se toga sjećam sa osmijehom. Moj otac je, naime, sreću pronašao u Grčkoj gdje smo trebali da otputujemo. Mali otok Santorin, prelijepa žena koja ga je poslije majčine smrti po prvi put učinila mekšim i toplijim čovjekom te ljepota Grčke.
Nisam to gledala kao on. Sve što je meni bilo važno poslije njega je bilo u Miami Beachu, u Floridi. Sreću sam odavno pronašla ovdje, poslije majčine smrti, među ovim ljudima koje sam obožavala.
Sve je relativno palo u vodu.

Čvrsto sam ih grlila dugo, dugo vremena. Barem je to bilo tako dugo mom ocu, koji je jedva čekao da se vidi sa Sappho, ženom u koju se istinski zaljubio prošle godine. Njih tri, Kacie, Julie i Piper su plakale, istovremeno se smiješeći i govoreći kako ćemo se vidjeti ubrzo. Nisam znala što reći – možda je i bilo tako, no kada odem, jednostavno nisam željela da se vraćam u Floridu. Opet bih se zaljubila u nju i u sve ono što me je nekoć činilo sretnom.


**Nekoliko sati kasnije**


Izvadila sam slušalice iz ušiju te pogledala kroz mali prozor pokraj mog sjedišta u avionu. Čitav put sam prespavala a probudila sam se upravo iznad grčkog otočja. Ljepota je izmamila poglede putnika kroz prozore i svi su uzbuđeno klicali što su napokon na cilju putovanja.

Nasmiješila sam se, vjerujući kako će sve biti uredu. Imala sam predosjećaj, a oni me nisu lagali.
Sappho – pitala sam se kakva je iznutra, kako će me prihvatiti. Pitanja čije sam odgovore tražila u njenoj slici koju mi je tata pokazao.
Pune, rumene usnice su bile rastvorene te su otkrile red blještavih zuba. Plave oči su izgledale neobično na njenoj tamnoj koži a valovi crne kose su uljepšavali njeno već prelijepo lice.
Obrve su joj bile tako lijepo oblikovane no njenim očima su davale neki ohol izgled. Jamice u obrazima je naglasila svojim prelijepim osmijehom i gotovo sam razumjela zašto je otac tako zaljubljen. Jedina stvar o kojoj sam se brinula je bio njen karakter koji još nisam poznavala.

Nekoliko minuta kasnije, putnici su se uzvrpoljili. Nisam ni primijetila da smo već došli u Atinu. Izišla sam iz aviona prije oca, koji je čekao prtljagu. Skinuvši sunčane naočale, okrenula sam se par puta u mjestu, pogledom loveći svaki djelić zanosne grčke prirode i ljepote.
Raj na Zemlji, rekla bih.

Brodom smo stigli i do Santorina, čemu smo se oboje veselili. U sebi sam konstantno ponavljala isto:
«Roza majica, bijeli šorc, roza starke. Svidjet ću joj se.»
Razlog zašto mi je bilo važno njeno mišljenje o meni je bio očit. Živjet ćemo skupa, udat će se za mog oca te će relativno biti dio moje porodice.

Kada smo napokon stali na čvrsto tlo, dočekala nas je grčka božica, prema riječima mog oca.
Koračala je prema nama te čvrsto zagrlila mog oca, nešto mu sa osmijehom rekavši na grčkom, po meni simpatičnom i zapetljanom jeziku. Uzvratio joj je na istom jeziku te je poljubio u čelo, iako je bila za centimetar, dva, viša od njega. Nasmiješila sam se nervozno kada me je primijetila.
-Dakota ! Tako mi je drago što se napokon upoznajemo- rekla je a u njenom glasu je bio prisutan visok grčki naglasak. Uzvratila sam joj smiješak te pogledala u oca, koji je bio prezadovoljan.
Njeno gipko i vitko tijelo se privilo uz mene, a duge i tanke ruke su me obgrlile oko ramena. Iznenađena ovom dobrodošlicom, uzvratila sam širokim osmijehom.
Ipak nije bilo tako crno kao što se činilo.

Crta koja je dijelila nebo od mora polako je tamnila a savršeni, mali krugovi stvoreni na površini vode su nestajali. Kamenčići bačeni u vodu su već odavno potonuli i nestali u potamnjeloj vodi. Dakotin pogled se izgubio u daljini neba te plutao po površini mora, tražeći rješenje za sve probleme koji su nastali odlukom njenog oca. Naime, četiri nerazdvojne prijateljice su sada bile prisiljene prekinuti ono prijateljstvo te se naviknuti na život jedna bez druge. Ljeto je donijelo mnogo toga sa sobom za njih.
Dakota. 16 godišnja djevojka iz Miami Beacha, malog grada u Floridi. Oduvijek tiha i povučena, mnogo manje društvena od ostalih prijateljica. Jedva se naviknula na život u Floridi i počela ga voljeti, a novi problem je omeo sve. Njen otac se ponovno odlučio oženiti te preseliti se u Grčku.
To je značilo ono neizbježno - preseljenje i rastanak od omiljenih prijateljica te starog, dobrog života.
Julie. Od sve 4, jedina je trebala da ostane u gradu, što joj nimalo nije bilo po volji.
Piper. Sa roditeljima je trebala posjetiti Indiju i ostati čitav raspust izvan Miami Beach.
Kacie. Na silu je trebala da otputuje u Texas kod djeda i bake.

-Dakota...ovo je stvarno kraj?- prošaptala je Julie te pogledala u sve četiri djevojke. Sve su šutjele, čak i Dakota, kojoj je pitanje bilo postavljeno.
-Ne znam.- bilo je sve što je uspjela da kaže.
Nekoliko trenutaka kasnije, Kacie je kroz suze prošaptala: Sve ove godine moramo nečim zabilježiti, zar ne?- nasmiješila se i sa vrata strgnula ogrlicu od školjki.
Piper je skinula istu takvu narukvicu, Julie mali biserni prsten a Dakota otrgnula kraj haljine koju je nosila. To je bilo sve što su u tom trenu imale te su uzele platnenu vrećicu, predmete stavljajući u nju. Dakota je, već plačući, zagrlila ostale djevojke i svima su suze već same krenule.
Jedan novi početak, ne baš tako željen, je upravo trebao da počne.